Ivo Brešan

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivo Brešan
Ivo Brešan 280508.jpg
Ivo Brešan na premijeri filma "Nije kraj" u Zagrebu 2008. godine.
Rođenje 27. svibnja 1936.
Smrt 3. siječnja 2017.[1]
Zanimanje književnik, scenarist, slavist
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste satira, drama, epika, lirika
Teme tradicionalizam, totalitarizam, hrvatska povijest, nepotizam
Supruga(e) Jela Godlar-Brešan
Djeca Vinko Brešan

Ivo Brešan (Vodice, 27. svibnja 1936.Zagreb, 3. siječnja 2017.), bio je hrvatski dramski pisac, prozaist, slavist i scenarist. Jedan od najplodnijih i najizvođenijih hrvatskih dramatičara europskog ranga i pisac filmskih scenarija za nagrađivane hrvatske filmove.

Najpoznatija mu je drama "Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja", koja je premijeru, iz političkih razloga, zbog vještog ismijavanja totalitarističkog sustava, imala tek 6 godina nakon što je napisana, ali se od 1971. neprekidno pojavljivala na repertoaru kazališta i nakon Brešanove smrti.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Vodicama 27. svibnja 1936., no osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Šibeniku. Studirao je slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Radio je kao srednjoškolski profesor u šibenskoj gimnaziji, potom kao umjetnički voditelj Centra za kulturu "Šibenik" i Međunarodnog dječjeg festivala, a također je postao ravnateljem Šibenskog kazališta. Pripadao je zlatnoj generaciji šibenskih kazalištaraca, koja je svojim djelovanjem jedno vrijeme zasjenila rad splitskih i zagrebačkih dramskih skupina.[2]

Godine 1955. počinje pisati ojavljivanjem prvih or a prvi veliki uspjeh doživljava 1971. djelom Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, koja je premijerno izvedena 6 godina kasnije, radi ismijavanja manjkavosti komunističkog totalitarističkog režima. Njegove drame izvođene su u gotovo svim kazalištima ondašnjih kulturnih centara. Osim književnosti, pisao je i i filmske scenarije - isprva s Krstom Papićem, zatim za Veljka Bulajića, a potom za svog sina Vinka Brešana, redatelja.

Za Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja nagrađen je 1972. godine Sterijinom i Gavellinom nagradom, a za Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću dobio je Gavellinu nagradu 1979. godine. 2008. je dobio nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman Katedrala.

Umro je u Zagrebu, dana 3. siječnja 2017. godine.

Kritike[uredi VE | uredi]

Budući da se protivio bilo kojem obliku autocenzure, bio je meta različitih ideologija i državnih sustava. Večernji list nazvao ga je lucidnim portretistom Dalmacije i napose Dalmatinske zagore, te su ga zbog vjernosti svojem načinu pisanja i stvaranja književnim djelom nazvali nasljednikom Marina Držića.[2]

Akademik Krešimir Nemec prozvao ga je istinskim književnim velikanom, možda jednim od zadnjih koji zaslužuje epitet hrvatskog klasika. Dodao je i da je, unatoč velikom dramskom stvaralašvu, imao veliki radijus djelovanja, velike talente.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Drame:

  • Groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1979.
  • Nove groteskne tragedije, drame, Zagreb, 1989.
  • Tri drame, drame, Zagreb, 1993.
  • Utvare, drame, Zagreb, 1997.

Proza:

Romani:


Izvedena djela (premijere):

Scenariji:

TV-drame i serije:

  • Ptice nebeske, 1989.
  • Egzekutor, 1991.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 vijesti.hrt.hr, HRT vijesti: Napustio nas je književni velikan Ivo Brešan, 3. siječnja 2017. (pristupljeno 3. siječnja 2017.)
  2. 2,0 2,1 Večernji.hr, Branimir Pofuk, Denis Derk, Samir Milla: Preminuo Ivo Brešan! Kao čovjeka najbolje ga je opisao njegov sin Vinko: 'Nisam odrastao u njegovoj sjeni. Bio je sunce koje me grijalo, 3. siječnja 2017. (pristupljeno 3. siječnja 2017.)
  3. Ivo Brešan, Nove groteskne tragedije, OKC Zagreb, 1989., str. 273
  4. http://www.bhteatar.ba/Vijest.aspx?id=289

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]